Hajnrih Bel
Fondacija Hajnrih Bel demokratiju shvata kao politički zadatak najvišeg ranga, zadatak koji u svom središtu ima aktivne i odgovorne građane i građanke i na njega je usredsređen.
Ta ideja vodilja u regionu Jugoistočne Evrope nije lišena izazova. Naprotiv. Srbija je zemlja protivrečnosti i neprestanih političkih previranja. Više ne spada u red konflitnih zemalja, iako se posledice ratova devedesetih godina osećaju na svakom koraku. Kao i potreba za slobodom i otvorenost velikog broja ne uvek prijatnih i katkad vrlo bolnih društveno-političkih pitanja nedavne prošlosti.
Naš politički zadatak ogleda se u višestrukoj podršci demokratskim stremljenjima građanki i građana i saradnji sa brojnim organizacijama, akterima i akterkama društvenog života.
Posredstvom različitih programa nastojimo da podržimo i pospešimo aktivnosti koje za cilj imaju širok spektar vrednosti demokratske kulture. To su za nas ljudska prava, demokratska participacija, mirovna politika, građanska odgovornost u odnosu na prošlost i budućnost, evropske integracije i vrednosti, podrška i osnaživanje društveno marginalizovanih grupa. Rodna demokratija takođe spada u jedno od težišta našeg rada i prožima sve njegove segmente. Verujemo da se svaku od tih vrednosti demokratskim nastojanjima možemo ispuniti životom, te da na taj način zajedno sa partnerima i partnerkama utičemo na stvaranje održivog razvoja u punom smislu te reči.
Kroz različite forme izražavanja od teoretskog i naučnog do umetničkog i aktivističkog, feministički pokret pokušava da dekonstruiše komplikovani sistem patrijarhata. Iako već odavno utvrđen kao patrijarhalni, mit o vezivanju žene za kuhinju još uvek je živ i lako se može prepoznavati u savremenoj svakodnevici. Jedan od momenata koji ovaj mit čini vidljivim i upisanim u bogatu istoriju patrijarhata, do pre izvesnog broja godina bile su popularne kuvarice. Danas kuvarice još uvek postoje kako u manjim i seoskim sredinama, tako i u savremenim urbanim gde dobijaju izvesnu egzotičnu vrednost.
Izvezena platna postavljena na strateško mesto u kuhinji - iznad šporeta, bila su odraz uzorne žene: savršene kuvarice, uredne domaćice, požrtvovane supruge. Iako je namera kuvarica bila da pokažu određene (mada patrijarhalne) vrednosti jedne žene, one su tu istu ženu neprestano stavljale između četiri kuhinjska zida. Žena je u tom prostoru kuvala, prala i čistila, dočekivala svog muža, družila se uglavnom sa svojom mačkom i neprestano gledala na sat ne bi li sve bilo pripremljeno na vreme.
U drugom, prenesenom i simboličkom smislu, kuvarice su još jedan od vidljivih načina vezivanja žene za kuhinju – kuhinjski prostor i njegove simbole: hranu, sudove, šporet... Na njima preovladava nekoliko motiva. Prvi je žena sa mužem u kuhinji: ona ili priprema ili prinosi hranu. Ona uvek nosi kecelju, on je u odelu sa kravatom. On često nosi kofere, putuje, dok ona ostaje u kući. Ostali najčešći motivi su: gomile hrane koja neprestano podseća na kvantitet i kvalitet koji domaćica treba da postigne; keramički bokal i umivaonik - koji neprestano podsećaju na čistoću (što u ovom kontekstu ne podrazumeva i negu žene radi njenog zadovoljstva); sat – koji opominje da sve što radi mora da se završi na vreme.
Gledajući neprestano u svoju idolkinju sa kuvarice – ženu koncem izvezenu na krpi – stvarna Ona vezivala se za sve patrijarhalne vrednosti. Vez urađen sa velikom brižljivošću stalno je opominjao na brigu koju treba da odražava. Bela, uštirkana i opeglana kuvarica predstavljala je ogledalo žene: ona je upravo takva, čista i doterana. Za koga? Za sebe, za prijateljice, za neki izlazak ili za pomenutu mačku i muža?
Idilični rubovi kuvarica prepuni cveća i lišća kao garanti udobnosti tog izvezenog sveta ne daju joj da istupi iz patrijarhalne matrice – žena Priroda. Žena domaćica živi u nestvarnom svetu ideala koji nije odabrala ona sama. Zanimljivo je da sličnu ikonografiju, transponovanu na digitalno odrađenu fotografiju danas koristi čuveni par Pierre & Giles, stavljajući junake/kinje svojih dela u svet artificijalnih, blještavih i zapravo nepoželjnih okvira.
Način na koji Žene u crnom godinama unazad dekonstruišu ne samo kuhinjski nego i svaki drugi patrijarhalno kontaminiran prostor (posebno onaj militantni), izražava se kroz menjanje smisla postojećeg.
Nove kuvarice prepoznaju nasilje u porodici, naše kuvarice poznaju ljudska prava, naše kuvarice znaju za glasove drugih žena, za prijateljstva među ženama. One ženama kažu: iako si još uvek u kući razmišljaj o izlasku iz nje, razmišljaj o slobodi i pravima o svom telu i ličnim potrebama, zadovoljstvima i željama. Danas Žene u crnom upotrebljavaju formu „kuvarica“ kao jednu od najprepoznatljivijih formi vezivanja žene za kuću kako bi dekonstruisale patrijarhalni kuhinjski prostor i u njega počele da upisuju drugačiju žensku istoriju.












.jpg)





